Dragi mali prinče

Dragi mali prinče!

Čitala sam knjigu o tebi i jako me se dojmila. Svidjelo mi se to što u njoj govoriš s mnogo mudrih izreka i daješ nam savjete i pouke koje nam mogu koristiti u životu.

Knjiga o tebi me je “natjerala” tj. potakla da razmišljam o životu. Sad uspoređujem tvoj život i život današnjih ljudi.

Iako si živio sam, daleko od drugih, bio si poprilično zadovoljan. Jako mi se sviđa što si tako dobar i skroman, što pronalaziš zadovoljstvo u malim stvarima. Nisi pohlepan, sretan si s onim što imaš. Misliš samo dobro, a zlu nema mjesta kod tebe.

Ja bih voljela kada bi današnji svijet bio bolji, kada bi ljudi bili poput tebe, da uživaju u onome što imaju. Da ne budu pohlepni i podli, da se vesele sreći drugih ljudi. Današnji svijet je pun zloće i zlih ljudi, dok dobrih ima sve manje.

Ljudi sve više teže materijalnim stvarima koje zapravo nisu ono što nam u životu treba, a važne stvari zanemaruju. Neki zbog podlosti i pohlepe spremni su čak i ubiti. Vrijeđaju druge i uništavaju tuđe živote kao da imaju pravo na to. Ljudi uništavaju vlastite živote jer postaju robovi materijalnih stvari kao što je novac. Ne shvaćam zašto to ljudi čine kad to zaista nije potrebno, kad znaju da je to loše i pogrešno.

Mene je oduvijek zanimalo zašto ljudi pored toliko raznih životnih radosti pored obilja koje imamo danas nisu sretni i zadovoljni.

Po pričama iz prošlosti, dâ se shvatiti da su ljudi prije nekoliko godina imali neusporedivo manje svega no, bili su sretniji.

Mnogi ljudi često kažu da što čovjek više ima, to više želi , teži za još više materijalnih dobara. Na pitanje zašto? Ne može se reći točan odgovor, niti možemo naći ispravno objašnjenje za to. Ljudi su jednostavno postali takvi s vremenom i to nije nimalo dobro. Naprotiv, to je jako žalosno.

Svima bi bilo bolje da je sve drugačije, da su ljudi bolji. No, nažalost, kako se čini, ništa se ne može uraditi jer da bismo promijenili svijet na bolje, trebamo svi sudjelovati, a ne samo nekoliko ljudi. To se sad čini neizvedivo, nažalost.

Prije nekog vremena, čula sam jednu izreku za koju sam znala od prije, no nisam baš obraćala pozornost na nju. Ta izreka kaže: “ Pametni se prilagođavaju svijetu, a glupi svijet prilagođavaju sebi”. To i nije baš uvijek točno, jer ako bi se i ono malo dobrih ljudi prilagodilo svijetu koji je već prilično izopačen, uprljan zloćom, bilo bi još gore, bez nade u bolji svijet.

Voljela bi da se sve to promijeni i da svijet bude bolji. Kada bi ljudi bili sretni i zadovoljni, dobri i pošteni i spremni pomoći jedni drugima, a da zloće nestane s ovog svijeta.

Dragi mali prinče, ti si mudar i pametan pa te molim da mi napišeš pismo o tome jesam li ja u pravu. Ako jesam, pomozi mi savjetima kako sve ovo promijeniti na bolje.

Puno pozdrava od Tvoje zahvalne Josipe!

Josipa Živković VIII. b.