«Škole - prijatelji djece» i u našoj školi

 Posljednjih godina puno se govorilo o promjenama u obrazovnom sustavu, kako u RH tako i kod nas. Prije nešto više od tri godine započela su s radom pripremna odjeljenja u Tolisi, D. Mahali i Domaljevcu. Čak i prije toga mnogi učitelji su osjetili potrebu za promjenama u načinu rada, tradicionalna nastava se u današnje vrijeme pokazala zastarjelom i neefikasnom. Učitelji i nastavnici su se trudili primjenjivati inovacije, pokušavali osuvremeniti nastavu i učiniti je zanimljivijom, na način kako su najbolje mogli i znali, u poslijeratnim uvjetima.  Pri tome nismo uvijek nailazili na razumijevanje.

Ulaskom pripremnih odjeljenja u naše škole, postalo je jasno da se djecu, koja su u njima radila po metodologiji usmjerenoj na dijete, neće moći poslati u prvi razred u klasične učionice i tradicionalnu nastavu.

U to se vrijeme počelo govoriti o reformi školstva u BiH. U studenom 2001.god. Ministarstvo prosvjete, kulture i sporta naše županije prihvatilo je prijedlog i plan Centra za obrazovne inicijative- Step by Step, iz Sarajeva i UNICEF-a, koji se odnosio na implementaciju novih obrazovnih tehnologija u našim školama. Proces implementacije planiran je u trajanju od 3 godine.

Centar za obrazovne inicijative Step by Step (COI) je nevladina organizacija osnovana s ciljem da promovira obrazovnu filozofiju usmjerenu na dijete i prava sve djece na kvalitetan odgoj i obrazovanje utemeljeno na vrijednostima demokracije i otvorenog društva na području cijele BiH.

Step by Step je obrazovni program koji postoji u većini zemalja istočne Europe, zemljama u tranziciji, a koji se zasniva na nekoliko osnovnih principa: roditelji se trebaju aktivno uključiti u proces odgoja i obrazovanja svoje djece u školama, djeci se pružaju mogućnosti odabira i spoznaju posljedice takvoga izbora, učitelji i nastavnici trebaju oblikovati nastavu tako da bude prilagođena potrebama i interesima svakog učenika i nastavnici dobivaju pomoć da se dodatno educiraju i usavršavaju u svom radu.

 Metodologiju usmjerenu na dijete karakterizira:

 

1. Individualizacija i diferencirano poučavanje

Efikasno poučavanje se temelji na uvjerenju da je svako dijete jedinstveno i da nastava mora biti diferencirana kako bi uvažavala različitosti i omogućila svakom djetetu da ostvari svoje pune potencijale.

 2. Poticajno okruženje za učenje:

Prostor učionice kao i cijele škole mora biti prilagođen različitim potrebama djece, te reflektirati odgojnu filozofiju koja podržava samostalnost, kooperativno učenje, interakciju s materijalima, rad u velikoj, malim grupama, paru i individualno.

 

 3. Integrirani kurikulum (nastavni program) i tematsko planiranje:

Novi pogled na kurikulum, zasnovan na ishodima učenja i standardima, zahtjeva pristup planiranju kojim se omogućava da djeca stječu znanja, razvijaju sposobnosti i vještine, te dolaze do razumijevanja naučenog kroz smislene i uzajamno integrirane aktivnosti unutar jedinstvenog logičkog konteksta.

 4.Metode aktivnog učenja:

Dijete najbolje uči kada samo konstruira vlastito značenje i stječe znanja u interakciji sa sadržajima, materijalima, svojim vršnjacima i odraslima. Aktivno učenje potiče samostalnost učenika, kritičko mišljenje i rješavanje problema, a nastavnik (učitelj) postaje partner i «nadglednik» u procesu učenja.

5. Kooperativni i rad u grupama:

Rad s drugima omogućuje djetetu stjecanje znanja u interakciji, istodobno razvijajući vještine komunikacije, argumentiranja, donošenja odluka, suradnje i prezentiranja naučenoga.

 6. Stvaranje zajednice onih koji uče:

Djeca najbolje uče kada se nalaze u sredini koja je poticajna, sredini u kojoj se osjećaju prihvaćeni i uvažavani, te u sredini koja promovira zajedničko učenje, razmjenu i dijalog bez straha od pogreške.

 7. Partnerstvo s obiteljima i zajednicom:

svaka obitelj je uvažavana i viđena kao prvi i najvažniji odgajatelj djeteta. Uključivanje obitelji i zajednice u proces poučavanja i učenja osigurava dugoročne odgojno- obrazovne efekte, povećava vjerojatnost za uspjeh svakog djeteta.

 Projekt, koji je prihvatilo naše Ministarstvo, je nazvan «Škole- prijatelji djece». Prezentiran je u svim osnovnim školama u našoj županiji, a nastavnici su na sjednicama Učiteljskog vijeća odlučili žele li prihvatiti projekt ili ne.

Budući je većina škola željela ući u projekt odmah, a Županija Posavska nije mogla predložiti više od dvije škole, odlučeno je da se odaberu one dvije škole koje odmah zadovoljavaju potrebne kriterije (imaju iskustva u primjeni nekih drugih projekata i dobre rezultate, imaju ljudske i materijalne resurse, spremnost i motiviranost škole…).

Na taj način riješeno je da u projekt prve godine uđu OŠ iz D.Mahale i iz Odžaka. Odmah se krenulo sa opremanjem učionica i edukacijom učitelja iz tih škola (po tri učitelja), s tim da je u D.Mahali otvoren i Trening centar za obuku učitelja i nastavnika.

Ove godine u projekt je zvanično ušla i naša škola, te škola u Boku-Luki i škola u Orašju. Ljetos su po tri učitelja iz ovih škola prošli osnovnu obuku za primjenu metodologije usmjerene na dijete. Seminar je bio na Jahorini. Iz naše škole išle su učiteljice Mirjana, Mirsada i Nataša. U siječnju ove godine učiteljica Mirsada je sudjelovala i na naprednom seminaru za mentore, a ja sam bila na seminaru za trenere, oba seminara su održana u Neumu.

U protekle dvije godine organiziran je niz seminara, početnih, naprednih,  za mentore i trenere, i na taj način osigurana edukacija i podrška učiteljima koji započinju s ovakvim načinom rada. Obuka će se nastaviti i dalje, i već na proljeće se planira održavanje početne obuke za primjenu metodologije usmjerene na dijete u trening centru u D.Mahali koju će izvesti treneri iz naše županije.

Za treću godinu planira se da će u projekt ući škola iz Vidovica i Domaljevca.

Također, u narednom periodu, otpočinje i edukacija nastavnika koji rade u starijim razredima (od V-VIII). Za njih se predviđa novi projekt pod nazivom «Čitanjem i pisanjem do kritičkog mišljenja» ( Reading and Writing for Critical Thinking- RWCT), koji obuhvaća obuku nastavnika predmetne nastave, univerzitetskih i drugih profesora za primjenu interaktivnih metoda u nastavi.

Kako ovakav rad podrazumijeva poticajno i prijateljsko okruženje za učenike, istovremeno s ulaskom naše škole u projekt započelo se i s opremanjem učionica adekvatnim namještajem. Velik dio osigurali su COI i UNICEF, nešto škola i ministarstvo, a nešto smo pribavili i dobrotom roditelja. U našoj školi prilagođenim namještajem opremljene su četiri učionice. U njima trenutno rade dva pripremna odjela i četiri razreda razredne nastave.

U posljednje se vrijeme govori o prelasku osnovnog obrazovanja na devetogodišnje, o izjednačavanju pripremnih razreda u prve razrede. Kao što vidimo, promjene su neminovne želimo li ući u zapadno društvo, i mi ih često prihvaćamo s otporom i sumnjičavo, bilo da se odnose na školstvo ili neki drugi aspekt života. No, metodologija usmjerena na dijete za svoje ciljeve, između ostalih, ima: poticanje razvoja kritičkog mišljenja, sposobnost rješavanja problema, timskog rada, uvažavanje različitosti, razvoj samopouzdanja i ostvarivanja dječjih punih potencijala, te osposobljavanje za samostalno učenje i učenje do kraja života…

                To su svakako osobine koje bismo (pod utjecajem bilo kakvih reformi i bilo čijih projekata) željeli da imaju naša djeca, budući ljudi. Zar ne?

U Tolisi, 26.02.2004.god.                         Irena Damjanović, dipl.uč

 

Učenici u interaktivnoj nastavi.

Učenici na vjeronauku.

Učenici na tjelesnom.

Izgled učionice za interaktivnu nastavu.